Zivotna Matematika
- PanApolonus
- Jan 4, 2020
- 1 min read
Sto se mora preživeti svaka trula bedna laž. Zbog čega se razbija san zar zarad tog da nam se nameće tudjinska obaveza?!
Osvanuo je 13ti dan prvog Meseca i zelim samo da me utruba Majke proguta da postanem prah.
A veselio me broj 11 kao jedan za jedan.... celina koja se spaja i razdvaja. Tvori i sebe ponistava !
17 je bilo sto me cini sretnim... tren kad sam došao na ovaj svet... tren kad sam spoznao ljubav svog života. Jedanaesti Mesec kao kakva čarolija. Kao da sam Budan sanjao san.
Korak po korak jurim izgubljenu siluetu tragam ivicom fatazmogorije zlo me prati Jedno dok Jedno drugo otkrivam.
13 i 1 su početak mog kraja.... tek tad sam uvideo da je sve laž da je ljudski rod nepravedan.
Sad cujem u sebi vrišteći glas... urlikom me doziva. " Odvoj se od tvog Sna to je ono što te potajno ubija... pakao je ono što srce dok voli tvori i postaješ ruina! Kreni stopu po stopu i pronadji se u tom tvom bespuću jer tako će jedno za jednim sve postati prašina na tlu!

PanApolonus
Comments